автор: LATINKA-ZLATNA

(превод от босненски)

Още една безполезна песен,
която диктува анархията на езика,
с точка на рядък край:
която означава края.

Още една,

на която се говори
с вероломен глас.

Още една,

без съобщения, поука, уроци.
Понякога се чувствам,
дори и аз не знам защо,
някак си тайно дискредитиран.
Много странно чувство –
емблемата на нереално перфектната бездна е в напразното съществуване.
Както…, както е в утробата на мащехата.
И тази необходимост, която впоследствие е резултат от неизбежното,
разделя този мой жизнен артишок в огромната
Татарска пустиня на реалното, и то само днес, на този Разпети петък.
Не, това не може да е било случайно.
Трябва да е било любов.

Може би всичко е
само настилка на хармония,
пропита с ронливи мисли?

ANARHIJA U JEZIKU

Аutor: Safer Grbić, B. i H.

Još jedna isprazna pjesma
koju diktira anarhija u jeziku
sa točkom na retku krajnjem:
što znači krȃj

Još jedna

o kojoj će se pričati
podmuklim glasom

Još jedna

bez poruke, pouke, poduke
Ponekad se osjećam,
niti sam ne znam zašto,
nekako zatajeno diskreditiran.
Jako čudan osjećaj.
Amblem nestvarno savršenog ambisa u uzaludnom postojanju.
Kao..., kao u utrobi maćehe.
I ta nujnost koja posljedično proizlazi iz neminovnog,
rascijepa ovu moju artičoku životnosti u nepreglednu
Tatarsku pustinju realnog i to baš danas na ovaj veliki petak.
Ne, to ne može biti slučajno.
To mora da je ljubav.

Možda je sve
samo izronuli sklad
zadojen uronulom mišlju (?)